Ivana Mikić mlada je i talentirana šahistica iz Vidovica. Između ostaloga, bila je državna prvakinja BiH, prvakinja Herceg – Bosne te je sudjelovala na brojnim Europskim i svjetskim šahovskim takmičenjima. Za naš portal Ivana će nam reći nekoliko riječi o sebi, te o svojoj šahovskoj karijeri i počecima vezanim uz igranje šaha.
Ivana za početak nam se predstavi i reci nam nešto o sebi?
Zovem se Ivana Mikić, imam 14 godina, živim i idem u školu u Vidovicama. Odlična sam učenica, a uz školu se bavim različitim aktivnostima, od kojih sam najviše uspjeha postigla u šahu.
Tvoje počeci vezani uz šah. Kada je i kako sve počelo, jesi li odmah zavoljela šah, tko te je na početku učio itd?
Moje zanimanje i prvi susret sa šahovskim figurama mogu zahvaliti svome djedu Josi. Naučio me osnovama šaha, i prenio mi svoju ljubav za tom igrom. Kad sam krenula u školu, majka me upisala u šahovsku sekciju, a ubrzo i u školu šaha koju je vodio FIDE trener i Internacionalni majstor, Vjekoslav Živković. Nakon nekoliko mjeseci rada s trenerom, bili su vidni rezultati jer sam sudjelovala na Državnom prvenstvu Republike Hrvatske, gdje sam bila na diobi 5-og mjesta u kategoriji djevojčica do 9 godina. S 10 godina, odigrala sam svoje prvo Državno prvenstvo Bosne i Hercegovine, te po prvi puta osvojila titulu državne prvakinje.
Uspijevaš li uskladiti šah sa školskim obvezama. Koliko ti je to naporno i izlaze li ti nastavnici u susret?
Da, uspijevam, ali nije jednostavno, jer šah traži puno vremena za rad i vježbu ako želimo postići odlične rezultate. Naporno je, ali je toga vrijedno. Dosada su nastavnici kao i ravnateljica imali razumijevanja za moje izostajanje s nastave zbog sudjelovanja na prvenstvima države, Europe i svijeta. I ja sam se trudila ispuniti svoje školske obveze koje me slijede, prije i poslije odlaska na prvenstva.
Prije važnih partija imaš li neki poseban način pripreme i koncentracije?
Da, za svaku važniju partiju imam određenu pripremu, ponekad sama, a često s trenerom. Što se tiče koncentracije pokušavam je održati tijekom partije, a kada primijetim da polako opada pokušavam je vratiti ni manje ni više ,,Snickers“ čokoladicom bez koje ne idem na partiju.
Koliko vremena dnevno izdvajaš za treniranje šaha?
Nekad više, nekad manje, ali u prosjeku bi to bilo oko 2-3 sata dnevno. Dodatno svog mlađeg brata Josipa uvodim u svijet šaha.
Tko ti je najveća podrška u bavljenju Šahom?
Najveću podršku mi pružaju prvenstveno moji roditelji, te moj trener Vjekoslav. No, bavljenje šahom i odlasci na turnire, prvenstva iziskuju velike financije. Uz financijsku podršku mojih roditelja, imala sam i financijsku potporu Šahovskog kluba ,,Orašje“, Općine Orašje, Vlade Županije Posavske i Udruge ,,Terra Tolis“. Ovom prilikom im se i zahvaljujem kao i onima čiju podršku nisam istaknula, a zaslužuju ju.
Za kraj, reci nam nešto o svojim planovima za budućnost. Uz Šah, čime se još planiraš baviti?
Planiram se nastaviti baviti šahom, te pokušati nizati nove uspjehe. Cilj mi je usavršiti pojedine europske jezike u kojima se već sada dosta dobro snalazim, a trenutna želja mi je biti i uspješna pravnica u uređenoj državi.
Autor: Mario Pejić
