Hrvati, Srbi i Bošnjaci bili su glavni akteri krvavog rata koji je na kraju rezultirao raspadom Jugoslavije i povratkom na Avnojske granice. Ta ista tri naroda danas zajedno žive u BiH. Kao što je politički život Jugoslavije bio prožet etničkim trzavicama, ( unatoč formalnom komunizmu, bratstvu jedinstvu itd ), tako je i politički život BiH dana prožet stalnim etničkim trzavicama.
Trzavice su stalne, no uloge naroda su izmijenjene, jer je izmijenjen položaj, razina moći, kao i ciljevi pojedinih naroda.
Ono što su nekad u Jugoslaviji bili Srbi, danas su to u Bosnoj Bošnjaci. Ono što je nekad za Jugoslaviju bio Milošević danas je za BiH Komšić. Komšić otvoreno govori da želi unitarnu BiH, odnosno da želi BiH gdje bi većinski Bošnjački narod vladao nad ostala dva naroda, baš kao što je Milošević želio unitarnu Jugoslaviju gdje bi većinski Srpski narod vladao nad ostalim narodima. Model jedan čovjek jedan glas, osnovno je sredstvo preko kojeg se želi provesti ta dominacija, jer jedan čovjek jedan glas uvijek odgovara isključivo većinskom narodu. Razlika između Srba tada i Bošnjaka sada je u tome što Bošnjaci nemaju iza sebe JNA, odnosno nemaju vojnu moć koju su tada imali Srbi pa je malo vjerovatno da će svoju dominaciju pokušati ostvariti vojnim putem.
Uloga koju Srbi danas imaju u BiH ista je kao ona koju su Hrvati imali u Jugoslaviji. Srbi danas ne kriju da žele srušiti Bosnu i Hercegovinu, ne kriju da žele odcjepljenje RS-a, baš kao što ni Hrvati nisu krili da žele srušiti Jugoslaviju. Srbi u BiH samo čekaju da se poslože međunarodne okolnosti i da krenu u realizaciju osamostaljenja RS-a, baš kao što su to čekali Hrvati u Jugoslaviji. U tom smislu Dodik je za BiH ono što je Tuđman bio za Jugoslaviju, on je onaj koji je želi srušiti, odnosno predstavnik je naroda koji mrzi BiH i ne smatra je svojom državom.
Treći narod Hrvati u BiH danas igra istu onu ulogu koju su Bošnjaci igrali u bivšoj Jugoslaviji. Hrvati su neodlučni, ni sami ne znaju što žele. Ako Srbi ostaju u BiH, ostaju definitivno i Hrvati, no ako Srbi krenu putem odcjepljenja onda bi s njima vjerovatno krenuli i Hrvati svjesni da nema smisla ostati zajedno samo s Bošnjacima. Sutra bi Hrvati u BiH mogli slijediti Srbe, baš onako kao što su Bošnjaci nekad slijedili Hrvate, jer da Hrvatska nije krenula s odcjepljenjem, Bošnjaci u BIH ne bi ni razmišljali o tome da i oni krenu s odcjepljenje BiH od Jugoslavije. Danas je u BiH Čovićeva uloga slična onoj kojoj je u Jugoslaviji imao Izetbegović.
Dakle ono što su nekad bili Milošević, Tuđman, Izetbegović za Jugoslaviju, danas su Komšić/Izetbegović ( Bošnjaci još nisu odlučili tko im je lider ), Dodik i Čović za BiH.
Do ovako izmijenjenih uloga u BiH došlo je zbog izmijenjenog položaja naroda.
Bošnjaci koji su danas za jedan čovjek jedan glas, nisu bili za isti sustav u Jugoslaviji, jer bi 7 – 8 milijuna Srba lagano preglasalo 2 milijuna Bošnjaka. Srbi koji su u Jugoslaviji bili za jedan čovjek jedan glas, ( pa kad im to nije prošlo za rukom krenuli su s projektom velike Srbije ), sad su protiv toga u BiH svjesni da bi ih Bošnjaci mogli preglasati.
Hrvatski narod je u oba slučaja bio u manjini, otud veliko nepovjerenje prema Jugoslaviji, ali i prema BiH. U tom slučaju kao manjinski narod u višenacionalnoj državi, Hrvati zauzimaju istu poziciju kao i Srbi i Bošnjaci kad su u ulozi manjinskih naroda. Srbi danas imaju nepovjerenje prema BIH, baš kao što su Bošnjaci nekada imali nepovjerenje prema Jugoslaviji.
Za Jugoslaviju znamo kako je završila, kako će završiti BiH možemo samo nagađati. Uz domaće lidere i želje naroda, jasno da će na sudbinu BiH veliki utjecaj imati i međunarodna zajednica, a ona je podijeljenja čak i više nego narodi u BiH međusobno.
U budućnosti turbulencije su neizbježne, a trebati će puno razuma i mudrosti da se spriječi ponavljanje scenarija iz 90 godina.
Autor: Mario Pejić
