Jeste li ikada vidjeli na službenim stranicama vlade Županije Posavske ili koje druge institucije, da je objavljeno i jedno priopćenje ili vijest na koju bi javnost mogla negativno reagirati.
Ako niste, to znači da državne institucije putem sredstava informiranja provode tešku cenzuru. Kako to izgleda u praski, pokazati ćemo na primjeru vlade Županije Posavske.
Budući da vlada Županije Posavske ne dopušta javnosti da prisustvuje sjednicama vlade, jedini način putem kojega vladajući obavještavaju javnost o održanim sjednicama i odlukama donesenim na sjednicama su priopćenja objavljena na službenim stranicama vlade Županije Posavske.
Ta priopćenja u pravilu ne objavljuju lažne informacije, već samo one nezgode jednostavno prešute. Primjerice, u priopćenju za javnost s 48 sjednici vlade Županije Posavske uopće nije objavljeno da vlada ŽP nabavlja nove službene automobile te da vrši zapošljavanje djelatnika putem ugovora o djelu. Sve točke dnevnog reda održane sjednice objavljene su tek na izvodu iz zapisnika sjednice, (dakle nije objavljeno na naslovnici službenih stranica vlade ŽP ), odakle su i objavljene na ovom portalu. Što se tiče zadnje 49 sjednice vlade ŽP, opet imamo službeno priopćenje, a sada nije objavljen ni izvod iz zapisnika sjednice, tako da praktički javnost nema uvid o čemu je vlada izabrana od naroda raspravljala.
Osim sjednica vlade ŽP o kojima smo loše i nepotpuno informirani, vlada ŽP javno ne objavljuje ni brojne druge podatke i informacije koje se direktno tiču građana, a koje su uvijek vezane uz raspodjelu proračunskog novca, odnosno novca poreznih obveznika.
Tu se najčešće radi o raznim grantovima odnosno poticajima koji se dodjeljuju pravnim ili fizičkim osobama. Tako nema javnog popisa branitelja koji dobivaju jednokratnu pomoć, ( ni pod kojim uvjetima dobivaju, odnosno tko dobiva a tko ne ), nema javnog popisa tko dobiva poticaje za gospodarstvo, poljoprivredne poticaje i drugo. Ovakve informacije nisu dostupne čak ni u narodnim novinama vlade ŽP. Također, vlada ne objavljuje ni informacije tko je zaposlen putem ugovora o djelu, niti zašto se koristi zapošljavanje putem ugovora o djelu, kada zakon propisuje da se zapošljava putem ugovora o radu.
Prema zakonu o slobodi pristupa informacijama, svaki građanin ima pravo pristupu gore navedenim informacijama. Kvaka se krije u tome, da ako informacije vlada ne objavljuje samoinicijativno, pojedinci ih mogu tražiti jedino pismeni putem, što prosječni građanin, politički neaktivan i zaokupljen svojim problemima, gotovo sigurno neće učiniti.
I tu dolazimo do onoga gdje jesmo, vlada provodi cenzuru, a javnost šuti.
Sa šutnjom definitivno treba prestati, jer je vlada je javno tijelo i svatko ima pravo biti upoznat s djelatnostima njezina rada, kao i s time komu se i pod kojim uvjetima novci daju.
Živimo u 21 stoljeću, živimo u digitalnom dobu, stoga ne dozvolimo više da nam javne institucije , bila to vlada, općina, porezna ili policija, provode cenzuru i rade netransparentno kao do sada.
Autor: Mario Pejić