Na ovom divljem Balkanu skoro svaki konkurs je namješten, skoro svako radno mjesto preko veze dobijeno, a svaki put kad se to desi neko sposoban i koristan ovom društvu je ponižen i otjeran! Sva ona banda koja dijeli život i smrt, odlučuje o tuđim životima, neka se dobro zapita da ne odlučuje možda o svojem životu nesvjesno, piše Dino Šakanović za prometej.ba
Konkurs za posao, stipendiju ili bilo šta drugo jest igranje s nečijim životom. Od čega će se živjeti nije sporedno pitanje. Nekome se OTIMA kruh iz ruku, nekome tko je to pošteno zaslužio.
I po ljudskom i po Božjem, doći će posljedice i to vrlo brzo. Sva ta “gospoda” i “dame” koji vedre i oblače po konkursima uskoro će sami sebi biti doktori, birokrate, predavači, savjetnici i zaposlenici. Iselit će svi izgaženi i oni koji ne žele čekati da ih se gazi! Ako neko misli da je nemoguće, nije. Dešavalo se nebrojeno puta. I tko još nije vidio, vidjet će! Neka samo pogleda svaki mali opustjeli gradić po ovoj kaljuži od država i vidjet će bližu budućnost “metropola”!
Bosanski gradići su propali, opustjeli. U školama nema djece, ne mogu se formirati prvi razredi. Pusta je i Hercegovina. Slavonija ide istim putem. Masovno se iseljava u Irsku. Istim putem će krenuti i Srbija, čim ljudi shvate kako se spasiti i otići, čim nađu načina. Godine 1995. bilo je 8,4 milijuna stanovnika u Bugarskoj. Danas ih ima 7 milijuna. Rumunjska je 1995. imala 22 milijuna, danas ima 19 milijuna stanovnika. Kod nas će biti još drastičnije, ako već nije, jer nas je manje i više ljudi iseljava zbog još goreg nasilja i ponižavanja!
E kad iseljavanje dođe pred kraj, onda mogu „bogovi-ljudi“ uzeti svoju penziju od 10 KM pa je presipat iz ruke u ruku i zamišljat da opet nečiji život uništavaju namještenim konkursom! Da opet nekog ponižavaju, ismijavaju, istjeruju i gaze kako su navikli, zarad svog interesa i egoizma. Ako su starije generacije lude pa su pustile da ih jašu 20 godina, da rade dok se drugi od tog rada bogate, gledaju kako sve propada uz parolu “Šuti, ne zamjeri se nikome”, mlade generacije nisu budale!
Mi možda svi izgledamo naivno, glupo, izgubljeno, zavedeno, ali nismo. Ima jedan instinkt. Nema tih medija, te ideologije i te propagande koje ga mogu uništit – instinkt za preživljavanje i dostojanstvo. Neće ni jedna generacija bez obzira kako je školovali i čime joj glavu punili od rođenja, trpiti da nema, a zaslužuje, dok drugi ne zaslužuju, a imaju. Od 1919. u SSSR-u se propagirala ideologija, 70 godina propagande, pa opet mase nisu ustale da brane svoje siromaštvo i poredak iz kojeg je ono proizašlo. To se nikad nije desilo, nikad i neće. Neće ni kod nas. Ljudi će otići.
Sve one koje ste ponizli i ismijali, izvršili nuždu po njihovom znanju, trudu i muci, otjerani su i neće vam oni stvarati budućnost. Vratit će vam se sve kao bumerang! Neće naša generacije bit roblje bandi, gradit njihovu budućnost na račun naše! Mi ćemo se znati svojih okova osloboditi, makar iseljavanjem! Prvi puta ljudi imaju mogućnost spasiti se, otići gdje je bolje, dostojanstveno i normalno. Nema više obaveze da se trpi nepravda.
Platit će banda dobrim za svoju bahatost. Ako treba i mi da platimo, svakako bi platili, ali platit će i oni, htjeli ne htjeli. Gazeći dostojanstvo mladih, zgazit će svoju budućnost i svoje dostojanstvo. Nećete nas nikad natjerat, bez obzira tko bili, gdje sjedili i s kakvim diplomama, da gradimo budućnost vama umjesto sebi, pa makar svi zajedno propali. I mi „tamo i ovdje“ i vi „ovdje“. Ali na kraju, kad se podvuče crta, nećete dobiti što hoćete. Svaki put kad nekog ponizite i otjerate, otkinuli ste dio svoje budućnost. A to se skupo plaća.
Autor: Dino Šakanović/prometej.ba
Preuzeto uz dozvolu autora.
