Poticaji za razvoj ekonomije, poticaji za zapošljavanje, poticaji za poljoprivredu, činjenice su da država gospodarskim subjektima daje razne vrste poticaja. Najjednostavnije rečeno poticajima se uzima novac poreznih obveznika, kako bi se tim novcem poticale određene aktivnosti i radnje gospodarskih subjekata.
U suvremenoj ekonomiji, ekonomisti zavisno od svjetonazora različito gledaju na poticaje. Jedni poticaje podržavaju, drugi ih djelomično podržavaju, ( npr podržavaju poticaje u poljoprivredi, poticaje za obnovljive izvore energije, a opet nekim se poticajima protive, npr poticaju za zapošljavanje ), dok im se treći protive tvrdeći da potiču ekonomske nejednakosti, ( daje se novac onima koji ga već imaju ), te da se poticajima narušava slobodna tržišna utakmica.
Kako god da bilo o poticajima treba raspravljati. Naša lokalna vlast daje nekoliko milijuna maraka poticaja. Mi možemo i trebamo raspravljati jesu li ti poticaji potrebni, je su li društveno korisni i dali bi bilo bolje da ih ukinemo, ili da ih možda povećamo?
Odlučuje vlada, ako ima poticaja moraju se dijeliti transparentno
Iako o poticajima svi mogu raspravljati, na kraju uvijek odlučuje vlast , bez obzira o kojoj je razini vlasti riječ. Znači ako je vlast odlučila davati poticaje, ako ćemo kao društvo dio našeg novca dati poljoprivrednicima, gospodarstvenicima ili nekoj trećoj skupini, onda se taj novac mora dijeliti transparentno i na zakonit način.
To znači da se javno moraju objaviti svi dokumenti, akti i pravilnici vezani za dodjelu poticaja. Zatim se moraju objaviti popisi onih koji su aplicirali za poticaje, popisi onih koji su poticaje dobili, te popisi onih koji su za poticaje aplicirali, ali ih iz opravdanog razloga nisu dobili. Za one koji su poticaje dobili treba javno objaviti dobivene iznose i izračun kako se do tog iznosa došlo, a za one koji nisu dobili treba javno objaviti obrazloženje zašto nisu dobili i koji uvjet nisu ispunili.
Ako se poticaje dijele na takav zakonit način, nema ništa sporno u tome da se poljoprivrednici i poduzetnici prijavljuju za poticaje i nikoga ne treba biti sram, ako se njegovo ime nađe među dobitnicima. Svatko ima pravo konzumirati ono što vlast nudi.
Uvijek ostaje ono opće pitanje iz uvoda članka, da li su poticaji korisni ili štetni, trebamo li te novce trošiti na te poticaje ili bi bilo bolje da ih uložimo u nešto drug. Riječ je općoj raspravi, tako isto možemo raspravljati treba li vlast pomagati sportske klubove, braniteljske udruge, kulturno – umjetnička društva itd….
Ako nema transparentnosti, poticaje treba ukinuti.
Ako se vlada odluči davati poticaje, a ne želi javnost točno obavijestiti o uvjetima za dobivanje poticaja, ili ne želi objaviti popise dobitnika poticaja, onda takve poticaje treba ukinuti, jer su društveno štetni. Takvi poticaji narušavaju slobodnu tržišnu utakmicu, jer se putem njih pogoduje jednim privrednim subjektima na uštrub drugih.
Vlasti na svim razina BiH s poticajima čini ono najgore, dodjeljuje ih pod sumnjivim okolnostima, bez da javno objavljuju popise dobitnika. Jedan primjer takve negativne dodjele poticaja je i dodjela poticjaa od strane vlade ŽP, koja daje milijune maraka poticaja bez da objavi tko te poticaje dobiva.
Ne budimo naivni, sigurno postoje “dobri” razlozi zašto vladajući ne žele objaviti tko je sretni dobitnik poticaja. Kad je u pitanju podjela novca, uvijek imajte jednu stvar na umu, gdje prestaje transparentnost započinje korupcija.
Da završimo s poticajima, neka vladajući kažu tko ih dobiva, ili neka ih ukinu.
Autor: Mario Pejić