Na sjednici Županije Posavske održanoj 19.04 ove godine, između ostaloga, usvojen je novi zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Novi zakon uvodi brojne nove prekršaje koji nisu bili propisani starim zakonom, a ono što je zanimljivo je da bi pojedine prekršaje koje propisuje novi zakon mogli staviti u rubriku bizarno, odnosno mogli bi smo reći da reguliraju pojedine škakljive pojave.
No uz pojedine „bizarne“( zabrana vršenja nužde na javnom mjestu ), prekršaje, novi zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ima i nekoliko spornih odredbi poput zabrane prosjačenja i skitnje, te propisanih kazni za javno vrijeđanje nacionalnih, vjerskih i moralnih osjećaja građana.
Što se tiče prosjačenja, mnoge bogatije države s razvijenim socijalnim sustavom nisu zabranile prosjačenje, stoga je upitno da li je to trebala učiniti vlada Županije Posavske
S obzirom na zabranu prosjačenja, za našu vladu bi se mogle reći da zabranjuje prosjačenje, a istovremeno vodi politiku koja od ljudi stvara prosjake.
U novom zakonu sporna je i odredba u vezi zabrane vrijeđanja nacionalnih, vjerskih i moralnih osjećaja građana. Problem je u tome što nitko ne može točno ustanoviti gdje počinje vrijeđanje vjerskih i moralnih osjećaja građana, jer tamo gdje počinje vrijeđanje tih osjećaja automatski prestaje sloboda govora.
Često su se kroz povijest ovakve opće norme o zabrani vrijeđanja vjerskih i moralnih osjećaja građana koristile kako bi se suzbila osnovna sloboda govora, jer definiraju opće pojmove, koje je jako teško razumjeti, pravno tumačit i pravno primjenjivati.
Uz ove gore nabrojane pravne norme, sam zakon propisuje još brojne prekršaje, a u nastavku vam donosimo samo pojedine prekršaje koji su definirani novim zakonom, te predviđene sankcije za iste.
Primjerice, prema novom zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanom kaznom od 150 do 450 KM, između ostaloga, kazniti će se:
– Tko na javnom mjestu vrši nuždu
– Tko na javnom mjestu izlažu intimne dijelove svog tijela pogledu drugih
– Tko se odaje skitnji
Pritom se skitnja definira kao pojava u kojoj osoba, po pravilu bez sredstava za život, luta od mjesta do mjesta ili tako postupa u jednom mjestu i na taj način provodi život u besposličenju.
Novčanom kaznom od 200 do 600 KM, prema novom zakonu kazniti će se između ostaloga:
– tko prosjači
– tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo
– tko na javnom mjestu ponudi spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili na javnom mjestu zatraži spolne usluge, nudeći novčanu ili drugu korist
– tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem tekstova, slika, crteža, crtanjem grafita remeti javni red i mir.
Novčanom kaznom od 300 do 900 km kazniti će se:
– tko na javnom mjestu vrijeđa vjerska, nacionalna, moralna i rasna osjećanja građana,
– tko na javnom mjestu narušava javni red i mir sudjelovanjem u tuči, fizičkim napadom ili zlostavljanjem drugog ili tko izazove tuču, odnosno zlostavljanje ili fizički napad na drugog,
– tko bez nadzora, povodca ili zaštitnih sredstava pušta, drži i vodi opasne životinje koje drugog mogu prestrašiti, povrijediti, nanijeti materijalnu štetu ili tjelesnu ozljedu ili tko na javnom mjestu zlostavlja životinje, odnosno na drugi način sa njima surovo postupa.
– tko pruži spolne usluge za novčanu ili drugu korist ili iskoristi spolne usluge takve osobe za novčanu ili drugu korist,
Zakon ima pojedine korisne odredbe, ali kako vidimo ima i pojedine sporne. Sporna je također i visina propisanih kazni, jer je primjerice za izazivanje i sudjelovanje u tuči propisana kazna od 300 do 900 km, što je jednako kazni vrijeđanja vjerskih i nacionalnih osjećaja.
Također hipotetički, za izazivanje i sudjelovanje u tuči možete dobiti kaznu od 300 KM, ( minimalno propisana ), a za vršenje nužde na javnom mjestu 450 KM, ( maksimalno propisana ), iako je jasno da je izazivanje i sudjelovanje u tuči puno opasnije, ( postoji žrtva ), od vršenja nužde na javnom mjestu.
Cijeli zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, te obrazloženje istoga, možete preuzeti na službenim stranicama skupštine Županije Posavske klikom ovdje
Autor: Mario Pejić