Hamurabijev zakon najstariji je sačuvan zakon na svijetu. Pisan je oko 1700 godina prije Krista. Na ploči gdje je napisan Hamurabijev zakon uklesana je slika kako Bog sunca nadahnjuje tadašnjeg vladara da donese zakon. Ta slika Božjeg nadahnuća, nije tamo slučajno uklesana, ona je poruka upućena narodu na koji se zakon odnosi. Ta poruka glasi, da sam zakon nije plod volje vladara i ovo zemaljske inteligencije, već je plod Božje volje, dakle plod volje svemogućeg bića i našeg stvoritelja, a vladar je tu samo da tu volju provodi na zemlju. Stvaranjem takve percepcije DA JE BOG NAPISAO NEKI ZAKON, uvelike je kroz povijest vladarima olakšavali vladanje i provođenje zakona.
Kao prvo, Božjom voljom lako se opravdavaju najstrože kazne, ( kroz povijest jako okrutne ), za kršenje zakona, jer kažnjavanje ne traži čovjek/vladar već svemoćni i uvijek pravedni Bog. Kao drugo, narodu i adresatima zakona uz kazne na ovom svijetu, prijeti se i kaznom na onom svijetu, jer tko prekrši zakon uz kaznu na ovom svijetu čeka ga i kazna na „onom“ svijetu u obliku vječnih muka ili ti pakla. Naravno, ta kazna je samo psihološke prirode, ona nije stvarna, ali u društvima prožetim religijom, gdje ljudi imaju strah od Boga, ona je izuzetno učinkovita, nekada čak i učinkovitija od stvarne kazne na ovom svijetu.
Na primjeru Hamurabijevog zakona vidimo kako se religija prije više od 3 tisuće godina vješto koristila za manipuliranje ljudima. Slika Božjeg nadahnuća/predaje tada je služila kao odlično sredstvo vladaru za držanje ljudi u pokornom položaju, jer ljudi se boje Boga, a tu pokornost od njih traži upravo Bog.
Od tada pa do danas, mnogo se toga promijenilo, svijet je tehnološki puno napredovao, ali religija je i dale preživjela, te je ostala jedno od najučinkovitiji sredstava za manipuliranje ljudima i držanje ljudi u pokornosti. Istina, pomaci su napravljeni, danas se zakoni pišu u ime države, ( osim u pojedinim zaostalim državama ), ali unatoč tome mogućnost manipuliranja od strane vjerskih organizacija je i dalje velika, posebice kad je u pitanju niže obrazovano stanovništvo u siromašnim zemljama.
U nastavku ću analitički objasniti kako vjerske institucije pomoću Boga i religije manipuliraju ljudima.
Stvaranje Boga
Prvo i osnovno kod svake manipulacije pomoću religije je izmisliti, stvoriti, odnosno kreirati Boga. Iako to nekom djeluje čudno, stvar nije previše komplicirana. Naime, po svojoj prirodi čovjek nije siguran zašto živi, zašto postoji, koja je svrha njegovog života, što se zbiva kad umre i slično. To su vječna pitanja i nitko, što god pričao i kojoj god religiji pripadao, nema točne odgovore na ta pitanja. Nijedan znanstvenik ne može čovjeku ponuditi zadovoljavajuće odgovore na takva pitanja. Tu dolazi religija, ona nudi ljudima odgovore na sva ta pitanja, ona kreira odgovore u vidu bića, ( Bog ), koje je sve stvorilo, sve zna i svime upravlja. Budući da ljudi prirodno žive u strah od smrti, ( svjesno ili nesvjesno strah od smrti postoji u svakom čovjeku ), takav Bog dobro im dođe, jer im on nudi odgovore na sva njihova pitanja. Bog im nudi vječni život, Bog mi nudi da će opet biti skupa sa svojim prijateljima i obitelji, Bog im nudi i pravdu, jer će upravo Bog sve nepravde na ovom svijetu ispraviti na onom drugom svijetu. Koliko puta ste samo čuli, kad netko čini nešto zlo, pa naši ljudi kažu IMA BOGA, odnosno, ako se izvuče bez kazne na ovom biti će kažnjen od Boga na onom tamo svijetu. Vidite i samo kako postojanje Boga djeluje primamljivo i stoga nije čudno da smo kroz povijest imali tisuće Bogova, da je svaki narod imao svog Boga/Bogove i da je svatko baš svog Boga/Bogove smatrao jedinim pravim, a sve ostale lažnim.
Vjerske institucije
Da bi se pomoću religije manipuliralo ljudima, nije dovoljno samo kreirati Boga, već je i tom Bogu potrebno dodijeliti određene osobine, ( volju ), a zatim ovdje na zemlji osnovati instituciju koja će tu volju tumačiti i provoditi. Pogledajte sve postojeće Bogove, pogledajte sve Bogove raznih naroda iz prošlosti, svi ti Bogovi su uvijek imali nekakve osobine. Primjerice, Bog voli, Bog mrzi, Bok kažnjava, Bog oprašta. Božje osobine zapravo su uvijek bile ljudske osobine, što je i logično budući da su kreirane od samih ljudi, zavisno od ljudske potrebe ili ljudske predođbe idealnog bića.
Kada se već kreiraju božje osobine, onda ljudi moraju osnovati i instituciju koja je zadužena za njihovo provođenje, a tu dolazimo do vjerskih institucija. Vjerske institucije nam tumače vjeru, govore nam o Božjim osobinama, govore nam što Bog od nas traži, kako se trebamo ponašati i što je ispravno a što nije ispravno činiti. Budući da ljudi zahtjeve vjerskih institucija povezuju s zahtjevom Boga, vjerskim institucijama to omogućava veliku društvenu moć, koju opet na razne način unovčavaju, bilo da uzimaju novac od politike i vlasti, ( vlast im daje novac zbog tog što imaju veliki utjecaj na javnost ), bilo da na razne načine „pelješe“ vjernike kroz razne vjerske obrede, „dobrovoljna“ darovanja i slično.
Prezir prema slobodi
Pozivajući se na Boga i Božju volju, vjerske institucije ovdje na zemlji kreiraju normativni sustav koji egzistira usporedno s državnim normativnom sustavom, a u nekim državama danas, te povijesnim razdobljima taj vjerski sustav kreiran od strane vjerski institucija bio je čak nadređen državnom sustavu. Budući da vjerski sustav počiva na uvjerenjima, ( vjerovanje bez dokaza na osnovu spisa, svjedočanstava, proroka i slično, ), religijske vođe i općenito religiozne osobe za prijetnju smatraju svakoga tko iznosi drugačija uvjerenja ili na bilo koji način osporava vjerska uvjerenja. U tom smislu stvar s religijom je ista kao i s radikalnim političkim ideologijama, ( komunizam, nacizam, fašizam ). Sve te ideologije počivaju na određenim uvjerenjima, sve te ideologije svoja uvjerenja nastoje silom nametnuti društvu, a za prijetnju smatraju svakoga tko iskazuje drugačija uvjerenja ili osporava ta postojeća uvjerenja. Otuda s religijom uvijek treba biti na oprezu, posebice kada religija ojača i kada religijske vođe uspiju uvjeriti narod u istinitost svojih uvjerenja, Povijest i sadašnjost nam pokazuju, da u takvim društvima odmah stradavaju slobode mišljenja, govora i izražavanja, jer slobodno misleći ljudi sigurno ne odgovaraju religijskim vođama i poretku kojeg religijske vođe kreiraju ili sukreiraju, a u kojima je njima jako dobro. Spaljivanje ljudi na lomačama u mračnom srednjem vijeku, kamenovanje ljudi zbor prijeljuba u pojedinim Islamskim zemljama danas, najočitiji su primjer što se zbiva kad religija ojača i potpuno preuzme vlast u nekom društvu.
Opreza nikad dosta
Vratimo se na početak. Religija postoji od pamtivijeka, smatra se jednim od prvih oblika ljudske svijesti. Od kako postoji, na razne načine se koristila za manipuliranje ljudima, a u interesu manipulatora bilo da je riječ o vjerskim ili pak političkim vođama i državnicima. Dovoljno je pogledati Hamurabijev zakon, pa zatim sebi postaviti pitanje, da li je Bog stvarno nadahnuo Hamurabija da donese takav zakon, ako da zašto bi Bog to učinio, ako ne, zašto postoji ta slika Božje predaje/nadahnuća, zašto se Hamurabiji, ( brojni drugi vladari kroz povijest su također tvrdili da im vlast dolazi od Boga i Božje volje ), poziva na Boga prilikom donošenja zakona?
Ljudi na zemlji se pozivaju na Boga, što znači da ne trebate vjerovati tim ljudima, ne trebate ni vjerovati institucijama koje sebi daju za pravo da tumače Božju volju.
Ukratko, riječi i govore raznih svećenika i propovjednika uzimajte s velikom dozom opreza, analizirajte zašto je nešto izrečeno, tko je to izrekao i s kojim ciljem. Imajte na umu, Boga se ne trebate bojati, Bog nije kamenovao ljude, nije ih palio na lomači, nije ih progonio, sve tu radili ljudi drugim ljudima, ( radi određenog interesa ), u pravilu radili su to vjernici u ime Boga, ali bez Boga. Zbog sveg gore nabrojanog, religiji i vjeronauku nije mjesto u školi, nije to znanost, to je samo vjerovanje, to je dogma, to je ispiranje mozga i ništa više.
Autor: Mario Pejić
