Izvješće MUP-a Županije Posavske kaže da je jučer u prometnoj nezgodi lakše povrijeđena jedna 18 godišnjakinja. Sreća pa je lakše povrijeđena , ali isto tako je mogla biti i teže, Generalno, u općini Orašje previše osoba stradava u prometu, odnosno previše je prometnih nezgoda.
U pitanju nije nikakva slučajnost, već isključivo nerad i neučinkovitost državnog aparata. Jednostavno, političari koji kreiraju zakon i policajci koji zakone provode nisu u stanju osigurati red na cestama. Kazne za prometne prekršaje U BiH su sramotno male. Uz to što su zakonima propisane pre male kazne, policija i te zakone često ne provodi, opraštajući kazne, bilo zbog osobnih veza bilo zbog primanja mita.
Zbog takve politike i policije, naša sredina je raj za sve koji žele nesmetano divljati cestama. Vozači koji brzo voze, vozači koji voze pijani, vozači koji ne poštuje prometna pravila, nigdje u Europi se ne osjećaju tako sigurno kao u BiH. Uzmimo za primjer, svi mi znamo barem nekoga tko ne veže pojas u Orašju, ali isti taj koji ne veže pojas u Orašju, veže pojas čim stigne na Hrvatsku granicu, o Njemačkoj ili Austriji bolje da i ne govorimo. Ista stvar kao i s pojasom je i s kacigom, vožnjom u alkoholiziranom stanju, brzom vožnjom i slično. Naši ljudi ovdje krše prometna pravila, jer znaju da za kršenje neće biti adekvatno kažnjeni, dok ih u inostranstvu poštuju zbog straha od velikih kazni i policije koja zakone provodi.
Znači naši političari nemaju što puno razmišljati niti izmišljati toplu vodu. Jedini način na koji se može povećati sigurnost i spriječiti divljaštvo na cestama je povećavanje kazni za prometne prekršaje. Nikakvo apeliranje na svijest vozača, nikakve promotivne akcije, treba samo udariti po džepu i rezultati će brzo doći.
Uzmimo hipotetički, da se kod nas utrostruče kazne za prekoračenje brzine i vožnju u alkoholiziranom stanju i da policija te zakone krene doslovce provoditi, brzo bi pao broj prometnih nezgoda, naročito onih s težim posljedicama.
Uz povećanje iznosa novčanih kazni, svakako treba pojednostaviti proceduru za oduzimanje vozačke dozvole. Primjerice ukoliko čovjek dva puta uzastopce vozi u alkoholiziranom stanju ili uvelike krši ograničenje brzine, ne postoji nijedan razlog da mu se prvo privremeno, a onda, ( ako nastavi s ponavljanjem prekršaja ) i trajno oduzme vozačka dozvola. Kako je danas teško živjeti i naći posao bez vozačke dozvole, svi bi barem tri puta razmislili da li se isplati ponavljati prekršaje. Na kraju bolje je pijancu trajno oduzeti vozačku dozvolu, nego mu dozvoliti da sutra ubije ili zgazi nečije dijete.
Kada bi se takve strože mjere uvele, vozači bi se na početku bunili. Razlog se krije u mentalitetu i zatucanosti naših ljudi.
Naime dio naših vozača za dobrog policajca smatra onog koji hoće „progledati kroz prste“ odnosno primiti mito ili jednostavno oprostiti prometni prekršaj. Za lošeg gledaju onog koji doslovce provodi zakone i sankcionira počinitelje prometnih prekršaja. Ljudi još ne shvaćaju, da zbog ovih koji „gledaju kroz prste“ sutra možda strada njihovo dijete, a da ovi što provode zakon upravo djecu i druge sudionike u prometu čuvaju. Ali ni takav mentalitet dijela naših ljudi nije nikakav izgovor političarima i policiji. Kao i svugdje drugo u svijetu vozači bi se brzo priviknuli na stroži režim i nova pravila igre. Ne bi imali drugog izbora. Normalni građani, koji ne žele divljati cestama, izmjene bi podržali, a i takvih puno ima, samo se njihov glas ne čuje.
Zakonski propisi i rad policije u prometu trebaju biti usmjereni isključivo ka tome da zaštite sudionike u prometu, a ne da štite i čuvaju razne frustrirane likove, što svoje frustracije iskaljuju na cestama.
Sačuvajmo živote, trebaju nam strože kazne i više reda na cestama.
Autor: Mario Pejić
