Zastupnik SNSD-a u Odžaku Damir Ivetić pokrenuo je inicijativu u općini Odžak, ( Inicijativu vidi OVDJE ), da se na teritoriju općine Odžak primjenjuje zakon o praznicima preuzet iz Republike BiH, (“Službeni list R BiH”, broj 2/92 i 13/94) ), kojim se kao neradni dani definiraju:
Nova godina, neradni dani 01 i 02 siječanj
Dan nezavisnosti BIH, neradni dan 01. ožujak
Međunarodni praznik rada, neradni dani 01 i 02 svibanj
Dan državnosti BIH, neradni dan 25. studen
Uz gore navedene dane, zakon o radu zaposlenicima daje 4 slobodna dana da slave vjerske praznike po svom izboru.
Navedenu inicijativu odbila je općinska načelnica Nada Čulap uz obrazloženje kako Federalni i Županijski zakoni nisu usklađeni sa županijskim budući da Županija Posavska nema zakon o praznicima pa se pitanje neradnih dana rješava zaključnima vlade ŽP bez ikakvog zakonskog uporišta.
– Mišljenja smo da Općinsko vijeće Odžak, treba zauzeti stav da se ova inicijativa ne prihvati sve dok se ne usklade federalni i županijski zakoni o praznicima, a kada je u pitanju neradna nedjelja, moramo kazati da je sedmični odmor reguliran člankom 46. Zakona o radu (“Službene novine Federacije BiH”, broj:26/16 i 89/18) koji smo u cijelosti citirali.
Također moramo napomenuti da Općina Odžak ima samo jednog komunalnog inspektora, te smo mišljenja da jedan komunalni inspektor neće moći provoditi Odluku u koliko je Općinsko vijeće Odžak donese, napisala je u obrazloženju Nada Čulap.
Odgovor Nade Čulap na inicijativu pogledajte OVDJE
Praznici, tema za raspravu
Inicijativa Damira Ivetića dobra je osnova za otvaranje teme o pitanju praznika na teritoriju Federacije BiH i Županije Posavske. Kao samostalna država BiH nikada nije donijela zakona o praznicima, nije ga donijela ni Federacija BiH, već je zakon usvojen iz Socijalističke republike BiH te je izmijenjen tako da su kao praznici dodani Dan nezavisnosti i Dan državnosti BiH.
Kako je BiH nakon potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma uredbom priznala sve ranije usvojene zakone, može se tumačiti da je zakon valjan na teritoriju BiH, jer novi zakon nije usvajan. No to je samo jedno tumačenje. U RS-u su usvojili vlastiti zakon o praznicima, zato što kažu da je pitanje praznika u nadležnosti entiteta, a ne države. Ustavni sud je osporio dio zakona o praznicima RS-a i to dio koji se odnosi na proslavu 09.01 kao dana RS-a .
U Federaciji BiH, Federalna vlast službeno priznaje usvojeni zakon iz Republike BIH. Svoje odluke o neradnim danima Vlada FBiH temelji upravo na tom zakonu. No taj zakon ima brojnih problema. Prvi problem je što taj zakon nema propisane sankcije, tako da ima snagu deklaracije i faktički ne zabranjuje rad na praznike. Zato se taj zakon uvažava jedino u državnim službama, dok ga privatni sektor većinom ignorira. Dalje, čak i formalno- pravno ovaj zakon priznaju isključivo županije s Bošnjačkom većinom, dok je u županijama s Hrvatskom većinom stanje blago rečeno kaotično.
Kao i RS, Županije gdje su Hrvati većina ne priznaju, ili samo djelomično priznaju navedeni zakon. U županijama gdje su Hrvati većina stoga se primjenjuju različiti propisi.
Naime, Hrvatska Republika Herceg Bosna imala je vlastiti zakon o praznicima. Prema tom zakonu, praznici i neradni dani su: Nova godina, Sveta tri kralja, Veliki petak, Uskrs i prvi dan Uskrsa, Gospojino, Svi Sveti, Dušni dan, Dan osnutka Herceg Bosne, Božić i prvi dan Božića. Za Pravoslavno stanovništvo neradni dani su Pravoslavni Božić i Nova Godina, a za Islamsko Bajram.
Pojedine županije s Hrvatskom većinom prilikom donošenja odluka o praznicima i neradnim danima pozivaju se na zakon Herceg Bosne. Primjer takve županije je Herceg- Bosanska županija,( vidi OVDJE ), a pozivanje na zakone Herceg Bosne redovno nailazi na neodobravanje od strane Bošnjačkih medija i političara.
Za razliku od Herceg- Bosanske županije, Zapadno Hercegovačka županija je pitanje praznika regulirala vlastitim zakonom, ( vidi OVDJE ), koji je sličan onom iz Herceg Bosne. Taj zakon predviđa sankcije za kršenje propisa te nadležnost organa za provedbu zakona. Na portalima iz ove županije se može vidjeti da inspekcije provode nadzor, a kazne su od 3 do 5 tisuća KM za firme koje ne poštuju zakon i rade na praznik.
Kao što vidimo u nejasnoći pravnih propisa, u županijama gdje su Hrvati većina, a HDZ na vlasti koriste se usvojenim zakonom socijalističke BiH, zakonom Herceg Bosne, vlastitim zakonima te vlastitim zaključcima, a sve po slobodnoj volji i procijeni. Ima i slučajeva gdje se Županija, ( Hercegovačko – Neretvanska ), u jednoj odluci o neradnim danima pozove na zakon Republike BIH , ( npr potvrdi da je Dan državnosti BiH neradni dan ), a onda u drugoj vlastitim zaključcima odredi kao praznik dan koji tim zakonom nije propisan kao praznik.
Svi pokušaji da se pitanje praznika regulira novim zakonom na razini BIH su propali. Također sindikati trgovačkog sektora u FBiH pokušali su progurati da se striktno zabrani rad trgovinama nedjelom i na praznike, što Federalni političari nisu prihvatili. Svi prijedlozi su glatko odbijeni. U nedostatku zakonskih rješenja, došli smo do toga da svatko čini što hoće, a u takvom sistemu uvijek stradavaju najslabiji.
Kako je pitanje praznika uređeno u Županiji Posavskoj?
Kada govorimo o praznicima i neradnim danima u Županiji Posavskoj, vlada ŽP to pitanje uređuje zaključcima. U usvojenim zaključcima vlada ŽP se ne poziva ni na jedan zakon, iz čega proizlazi da županijske vlasti ne priznaju ni zakon o praznicima RBIH, ali ni zakon o praznicima Herceg Bosne. Do sada na prostoru Županije Posavske nije usvojen zakon koji bi regulirao pitanje praznika i neradnih dana, tako da zakonskog osnova za donošenje zaključaka nema. Zaključci ŽP uz to izgledaju kao deklaracija, nema propisanih sankcija za njihovo kršenje. To znači da ŽP prešutno dopušta da privatna poduzeća rade, a javna imaju slobodan dan, sve u interesu političke i tajkunske klase.
Ekonomski i politički razlozi zašto pitanje praznika nije riješeno?
Iako naočigled jednostavno pitanje, postoje razlozi zašto pitanje praznika i neradnih dana nije uređeno u Federaciji BiH pa i Županiji Posavskoj. Takvi razlozi su ekonomske i političke prirode.
Ekonomske prirode su interesi trgovačkih lanaca i poduzetnika. Svaki praznik znači neradni dan, a u cijeloj Europi je praksa da se taj dan ne radi, ali je plaćen i zaposlenicima se računa kao radni dan. Oni koji zbog prirode posla moraju raditi na taj dan dobivaju minimalno 100% ,a u nekim poduzećima i do 250% naknade za rad. Da se u ŽP to pitanje uredi na isti način, to bi značilo dodatni trošak za firme, trgovine i ugostiteljske objekte. Dakle, trgovina na taj dan ne može ostvariti promet i profit, ali bi morala platiti zaposlenicima kao da su na taj dan radili. Jasno je da takvo uređenje ne odgovara našim poduzetnicima i trgovcima. Njima puno više odgovara očuvanje kaotičnog stanja, gdje mogu natjerati zaposlenike da rade na Prvi maj, bez ikakvih sankcija.
Razloge političke prirode također ne treba zanemariti. Vidjeli smo tu u RS-u gdje je ustavni sud osporio 09.01 kao državni praznik, no on se slavi unatoč odluci ustavnog suda. U slučaju Federacije BIH pitanje neradnih danas se odnosi na pitanje nadležnosti između Federalnih i Županijskih institucija. To je šire političko pitanje oko uređenja Federacije BiH gdje Bošnjaci više inzistiraju na centralizaciji, a Hrvati na federalizaciji, tako da često dolazi do sporova oko pitanja nadležnosti između centralnih vlasti u Sarajevu na jednoj, te županija s Hrvatskom većinom na drugoj strani. To smo vidjeli i na pitanju Covid krize te mnoštvu drugih pitanja u Federaciji BiH.
Uz pitanje nadležnosti između županija i federacije, postoji i pitanje koje dane odrediti kao praznike. Naime, preko pitanja praznika se šalju poruke o važnosti određenih događaja te slijedom toga o temeljnim vrijednostima na kojima počiva zajednica ili sredina. Kada Zapadno Hercegovačka županija kaže da slavi dan utemeljenja Herceg Bosne, a ne slavi Dan Državnosti BiH, ta županija tako šalje određenu poruku. Moguće je da Županija Posavska i zbog ovakvih političkih pitanja izbjegava zakonom urediti pitanje praznika i neradnih dana.
Pitanje praznika treba riješiti
Pitanje koji će dani zakonom biti definirani kao praznici u Županiji Posavskoj, koje institucije će provoditi inspekcijski nadzor te kolike će biti kazne u slučaju kršenja zakona, treba riješiti unatoč gore nabrojanim problemima.
Kako država BiH i Federacija BIH zbog političkih blokada i nemogućnosti dogovora ni skoro neće usvojiti zakon koji bi precizno regulirao praznike na razini države ili Federacije BIH, jedino moguće rješenje bi bilo usvajanje zakona o praznicima Županije Posavske. O tome koji bi se dani trebali proglasiti praznicima trebala bi se otvoriti javna rasprava. No najvažnije bi bilo da se zakon poštuje i da vrijedi za sve.
Zasada zbog gore navedenih ekonomskih i političkih razloga, županija ignorira pitanje praznika i neradnih dana. A pitanje je zašto bi se županijske vlasti pokrenule, kada ovakvo stanje odgovara upravo političarima i tajkunima koji vladaju Županijom Posavskom.
Da se vratimo na inicijativu Damira Ivetića. Inicijativu treba pozdraviti, jer se dotiče problema koji nije uređen. Na vladajućima je da uredu ovo područje i da osiguraju zakonska rješenja koja će spriječiti postojeću diskriminaciju zaposlenika u privatnom sektoru. Ne može se dogoditi da zbog pravnih praznina, na proglašeni praznik, jedni rade, a drugi su slobodni. Pa pobogu, valjda je praznik i jednim i drugim i onim u privatnom, kao i onim u državnom sektoru.
Autor: Mario Pejić