Povjesničar Marko Matolić predstavio je svoju novu knjigu pod nazivom “Ispravak netočnog naroda”. U autorskom članku o knjizi Matolić je istaknuo kako se radi o “maloj, al otrovnoj” knjižici. Što je to “otrovno” u jednoj knjizi? U nastavku u cijelosti prenosimo članak kojim je autor predstavio svoju knjigu.
-Evo, narode, knjižice male, al otrovne! Htio sam joj dat podnaslov »Kako se istoričāri čekićem« al onda većina ne bi razumjela o čemu je. Sad će neki kazat: »Jbg, Mrakane, i dalje ne znamo o čemu je«. Pa, evo:
U čovjeka je neiskorjenjivo usađeno sjećanje na prošlost i želja za poznavanjem iste. Onome što nismo osobno doživjeli pristupamo preko napisanog, što ne mora nužno bit ono što stvarno dogodilo već osobni doživljaj događaja. Narod nema pojma kakve se oko pisanja povijesti sve mrake nakupilo, pa evo nekoliko karaktera koje nećete naći kod La Bryerea:
Fantazisti. »Istraživači« prošlosti s mesijanskim kompleksom koji će od buve napravit slona uz jutarnju šoljicu kave. Uglavnom su usredotočeni na daleku prošlost za čije poznavanje nedostaje podataka pa im je to plodno tlo za ludovanje. U ovoj knjižici primjer kojim se bavim su Goran Glamuzina i Josip Lelić i njihove »Kiklopske Zidine« u Štrepcima.
Prepisivači i kompilatori. Njihovo pisanje je produkt ne istraživanja nego lijenštine. Djela koja objavljuju samo su od riječi do riječi ili tek malo izmijenjeni ali i dalje prepisani dijelovi drugih knjiga, izvršeni bez kritičke provjere, često i bez nekog kompozicijskog smisla. Pišu prigodničarski za novac ili za zadovoljenje ega. Ovi su najbrojniji i u knjižici se njima bavim na primjeru prepisivanja nepostojećeg dokumenta nazvanog „Ljetopis Ušilištah“.
Autoriteti neznalice. Univerzitetski profesori koji su se prihvatili pisanja mikropovijesti vidjevši u tome priliku za brzu i laku zaradu. Po narudžbi neke mjesne zajednice, općine ili neke druge ustanove sklepetali bi nabrzinu neku knjižicu koja bi potom mnogima postala kanon i štit kojim će branit svoja lupetanja. U knjizi sam u više navrata očepio dr. sc. Pavu Živkovića, napose zbog pisanja o »Terri Tolys«.
Revizionisti (u lošem smislu). Pomalo inteligentni pokvarenjaci koji krivotvore događaje iz prošlosti prikazujući ih onakvima kako to odgovara njihovim oplitkim shvaćanjima i trenutnim političkim stajalištima. U knjizi mi je takav primjer poimanje stvarnosti Drugog svjetskog rata u romanu »Beznadnici« Željka Gorete.
Svi ovi likovi, čija je kolona nepregledna, nanijeli su štetu najviše kolektivnom sjećanju, jer narod, čitajući ih, uči pogrešno svoju prošlost. Pa kad to njihovo pogrešno usvojeno znanje uđe u sukob s drugim pogrešno usvojenim znanjem, dobijamo onu situaciju za koju je Nietzsche reko da je štetna strana povijesti za život, jer opterećuje čovjeka. Da bi ga prestala opterećivat, potrebno je suočit se s njom i razumjet i prihvatit da Posavci nisu Posavljaci, da nisu potomci Breuka, da im imena naselja nisu nametnuta, ali su im za ratne heroje nametnuti ratni zločinci. Ja, narode, ovu knjižicu šaljem vama, jer znam – kako je to jedan stari fratar reko – da fantazisti, prepisivači, autoriteti neznalice i revizionisti »čitaju malo, ol’ nimalo«. Njima znanja ne treba, oni svakako misle da su već pobrali svo znanje svijeta. Ja ne osjećam više s njima: ovaj oblak što ga vidim pod sobom, ta crnina i težina, što im se smijem – upravo to su olujni oblaci za njih koji pristižu u ovoj i nadolazećim knjigama. Na lijep način nije išlo, e sad idemo ispravljat ismijavanjem.
Knjigu možete besplatno dobit na čitanje u PDF-u, ili, ako želite podijelit troškove tiskanja, kupit sebi fizički primjerak po cijeni od 10 KM.
Svi zainteresirani informacije o knjizi mogu dobiti na Facebook profilu autora knjige Marka Matolić klikom OVDJE
Izvor: Facebook
Autor: Mario Pejić