Povjesničar Marko Matolić predstavio je javnosti svoju novu knjigu pod nazivom “Okolica Žendraga u 18. stoljeću”. Knjiga istražuje povijest Hasića i okolnih sela smještenih uz rječicu Žendrag. Sam autor knjigu je djelomično opisao na Facebooku , a opis u nastavku prenosimo u cijelosti.
-Zavičajna (ili lokalna, ili mikro) povijest ne samo da posjeduje gotovo neiscrpne mogućnosti istraživanja, nego itekako može proširit kontekst opće povijesti. Historija, kao znanost, već odavno se više ne bavi samo strastvenim istraživanjem ratova, vladara, država i naroda. U njenom fokusu su na zapadu – a evo sad već polako za njima kaska i bosanskohercegovačka historiografija – sve više teme svakodnevnog života, ekohistorije, historije marginalnih (u istraživačkom smislu) skupina i – mikropovijesti. Mene, koji takve interese imam za prošlost Bosanske Posavine, jako je obradovalo što su se u proteklih godinu dana pojavile dvije knjige o prošlosti Hasića, dva sela smještena uz staraču Žendrag nekih kilometar ipo-dva, južno od Bosanskog Šamca.
Knjiga „Niti duše posavske“, koju je napisala dr. sc. Ružica Sarić-Šušnjara, pretežno je orijentirana na kulturno-duhovnu prošlost ovih sela. U njoj su opisani običaji, dio usmene književnosti i osobna obiteljska povijest autorice. Knjiga „Dva sela, jedna duša“ Željka Brandića naglasak ima na događajima iz druge polovice XX. stoljeća. Obje ove knjige ukazuju baš na moju prvu gore napisanu rečenicu, tj. svaka od njih produbljuje i proširuje znanje i sliku o Hasićima.
Čitanje ovih knjiga za mene je bilo inspirativno. Htio sam saznat više o području o kojem govore. Krenuo sam od početka, od vremena od kojeg već imam dovoljno sačuvanih dokumenata iz prošlosti Posavine, od XVIII. stoljeća. Nakon nekoliko dana piljenja u te stare bilješke na latinskom i njemačkom jeziku, pomislio sam: „Wow, ovo ne smijem zadržat samo za sebe!“ Naime, otkrio sam toliko stvari ne samo o prošlosti Hasića nego i Bosanske Posavine općenito, da sam morao s tim izać u javnost. I prvo je nastao tekst na četiri stranice kojeg sam mislio objavit na internetu. Ali taj tekst je bio samo sažetak mog istraživanja i donosio je rezultate u koje naš prema historiji poslovično sumnjičav svijet ne bi povjerovao bez obilja dokaza, pa sam ga počeo širit argumentiranjem. To argumentiranje rezultiralo je knjigom od 166 stranica koje pričaju priču o nastanku, razvitku i svakodnevnom životu selā uz Žendrag.
Šta sam to toliko spektakularno otkrio? Pa, recimo: 1. Stanovništvo današnjih Hasićā prvotno je bilo naseljeno u susjednom, danas srpskom selu Škarić. 2. Tu su naseljeni oko 1738. godine. 3. Prvi doseljenici došli su na ovo područje iz okolice Slavonskog Šamca. 4. U vrijeme Dubičkog rata (1788-1792) nisu pristali na iseljavanje u dubinu Bosne, nego je jedan dio stanovništva prebjegao u Slavoniju, a drugi se krio četiri godine po okolnim močvarama. 5. Nakon završetka rata obitelji koje su do tad živjele u Škariću počele su se vodit kao stanovnici Hasićā. 6. Uslijedio je novi val naseljavanja, ovaj put iz Podvučijaka. Ovo, i još jako puno sitnica o svakodnevnom životu uz Žendrag prije 300 godina, na primjer: kako su se krstila djeca, kako su izgledale zaruke i kad su se održavala vjenčanja, kuda su vodili putevi, gdje su bile turske stražarnice, kako je izgledala tadašnja flora i fauna, koja su imena za djecu bila popularna, itd., itd., uspjelo se ugurat u tih 166 stranica. Jedan dio knjige posvećen je porijeklu 19 starosjedilačkih obitelji, a u dodatku sam uvrstio izvode iz matičnih knjiga župa kojima je u XVIII. stoljeću pripadalo područje uz Žendrag (Županja, Babina Greda, Bijela i Tolisa) uz pomoć kojih današnji potomci tih obitelji mogu istražit svoje najstarije dokumentirane pretke.
Za kraj jedna jadikovka. I Ružica i Željko i ja objavili smo knjige o svom trošku. To, valjda, postaje sudbina izdavaštva. Kako je izdavanje knjiga lijep ali poskup hobi, prinuđeni smo tiskat knjige u prilično malom tiražu i uzdat se da ćemo dio uloženog novca vratit prodajom. Moja knjiga „Okolica Žendraga u 18. stoljeću“ košta 20 KM i moram prodat 50 primjeraka kako bih bio na nuli. Tako da vas sve najljubaznije molim da podijelite ovu objavu i proširite vijest o postojanju knjige kako bi došla do što većeg broja zainteresiranih osoba. I, molim vas, nemojte kupovat knjigu ako mislite da time podržavate mene. Ne kupuje se ni kruh da bi se podržavalo pekara. „A ne o samom kruhu živi čovik…“
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
