Svjedočeći na poziv Odbrane Ive Oršolića, nekadašnjeg komandanta 106. brigade, svjedok Emir Tukulj kazao je da je bio komandir voda u ovoj brigadi i da su u oktobru 1992. pokrenuli akciju oslobađanja sela Vidovice.
On je kazao da je operacija počela 20. oktobra i da su u njoj učestvovale i jedinice iz drugih brigada.
“Zarobili smo sedam pripadnika VRS-a (Vojska Republike Srpske), pet Srba i dva Bošnjaka, predali smo ih Vojnoj policiji“, rekao je Tukulj.
On je kazao da su poslije u raščišćavanju sela učestvovali radni vodovi, a inžinjerija i demineri su radili svoj dio posla. Kako je naveo, na radove nisu dovođeni ljudi iz izolacije.
Svjedok je rekao da je njihova saradnja s Vojnom policijom bila katastrofalna i prisjetio se dva incidenta. Naveo je da je Vojna policija jednom bila uhapsila pripadnika njegovog voda, a drugi incident je bio prilikom predaje zarobljenika iz Vidovica.
“Baš tog što se žalio na leđa, stariji je bio, udario je nogom u leđa vojni policajac. Taj jauk mi je dugo bio u glavi“, naveo je Tukulj.
On je kazao da o tim incidentima nije obavijestio komandanta 106. brigade ni Operativne grupe jer nisu imali nadležnost nad Vojnom policijom.
Ivo Oršolić je optužen sa Đurom Matuzovićem, Tadom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Josom Nedićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.
Na pitanja tužioca Milanka Kajganića, svjedok Tukulj je kazao da su u izolaciji većinom bile osobe srpske nacionalnosti, kao i njegov brat, iako nije bio Srbin.
“Što se tiče moje zone, nije bio niko iz izolacije“, rekao je svjedok na tvrdnju tužioca da su dovedena lica iz izolacije i da je bilo poginulih i ranjenih.
Svjedoku je predočen dokument iz kojeg, kako je naveo tužilac, proizilazi da je Četvrta bojna 106. brigade imala vojnu policiju, na šta je svjedok rekao da nije vidio taj akt.
Svjedok Semir Dervišević kazao je da je bio komandir čete u 106. brigadi i da je bila pokrenuta operacija oslobađanja sela Vidovice, a jedan od ciljeva je bio pomjeranje linija kako bi se smanjila mogućnost granatiranja Orašja.
Naveo je da su, osim 106. brigade, učestvovale riječka, bosansko-brodska i modrička brigada. On je kazao da su nakon zauzimanja sela imali naredbu da dobro osmatraju liniju zbog mogućeg kontranapada.
“Radio je naš radni vod na raščišćavanju i mještani iz sela Vidovice. Oni su jedva dočekali da je njihovo selo oslobođeno“, rekao je Dervišević.
On je kazao da mu je poznato da je Oršolić tada bio ranjen, nedaleko od isturenog komandnog mjesta, te da je odvezen u sanitet. Kazao je da ga nije viđao 20-ak dana. Dodao je da o ranjavanju komandanta nisu govorili zbog morala vojnika.
Na pitanja tužioca, svjedok je kazao da je optuženi ranjen od rasprskavajućeg projektila prage. Nije se složio s tužiocem da je Oršolić ustvari bio sletio s puta.
Kajganić je predočio svjedoku naredbu 106. brigade u čijem je potpisu Oršolić, a u kojoj se navodi da se za utvrđivanje položaja u Vidovicama pored svog ljudstva koristi i ljudstvo iz izolacije.
“U mojoj zoni odgovornosti ne“, rekao je Dervišević.
Tužilac je sugerisao da je odjeljenje vojne policije Četvrte bojne dovodilo ljude iz izolacije koji su ginuli, ali je svjedok ponovio da oni nisu njemu dovođeni. Kazao je da je Četvrta bojna vrlo kratko vrijeme imala odjeljenje vojne policije.
Suđenje se nastavlja 11. septembra.
