Termin se pogodio. Dani Hrvatskog filma u Orašju dođu kao prigodna manifestacija s kojom se završava ljetna turistička sezona u Orašju. Obrtnici, zubari, frizeri, vlasnici disko klubova, kafića i trgovina sada zbrajaju novce zarađene od dijaspore. Svi su zasigurno nešto zaradili, ne škrtari dijaspora u Orašju.
Gužve su već prošle, život u Orašju i okolnim selima vraća se u mirnu i pustu svakodnevnicu. Ima sigurno i onih koje dijaspora i gužve živciraju, čisto jer im se narušavaju tu mirnu i pust svakodnevnicu, na koju se narod već i navikao.
Iz dijaspore, oni koji već nisu, sada se vraćaju svojim kućama. Posebnost se krije u tome da su svojim kućama i došli, ali su došli rodnim kućama, onima u kojima su rođeni i odrasli i za koje ih vežu različite emocije, a vraćaju se iznajmljenima, onim u kojim žive, rade i zasnivaju svoje obitelji.
Jedni se vraćaju natrag na posao, drugi u mirnu svakodnevnicu. Zvuči isto kao u svakom turističkom mjestu. Turisti natrag na posao, domaći natrag u mirnu svakodnevnicu. Dijaspora dođe za Orašje, isto ono što su turisti za dalmatinske gradove. Naravno misli se financijski, emocionalno stvari stoje drugačije.
Ljudi iz dijaspore ne osjećaju se kao turisti, oni ne dolaze u turistički obilazak, već posjećuju svoje obitelji i svoj zavičaj za koji će uvijek biti emocionalno vezani. Prilikom posjeta troše novac u Orašju, ( da se pokažu i provedu ), što financijski ima isti učinak kao turizam.
S dolaskom tako velikog broja ljudi, sredina živne, opet slično kao klasične turistčke sredine.
Naime, kada sam još kao student radio sezonski u Biogradu na moru, u razgovoru s dalmatincima bi često čuo, kako je sad sve super u Biogradu, kako sve vrvi od ljudi i turista, ali da treba da dođem u 11 mjesecu, kad je tolika pustoš, da nema ni psa u gradu.
Nikad nisam otišao na more u 11 mjesecu, ali se lako može razumjeti na što su dalmatinci mislili. Isto bi se danas moglo reći za Orašje, dođite za Veliku Gospu i dođite u 11 mjesecu tu i ćorav vidi razliku. Sredina je za Gospu živa, u 11. mjesecu je polumrtva i pusta.
Zbog korupcije i kriminala narod se iselio. Uništeni su industrija i poljoprivreda, više od 70 posto mladih se iselilo, a ti mladi su sada za lokalne biznismene postali “turisti” koji novac zarađen u Njemačkoj i Austriji ostavljaju u Orašju.
Tako se Orašje od nekada industrijsko – poljoprivredne sredine, transformiralo u specifičnu turističku sredinu, koja živi od blagdana do blagdana, s kafićima i trgovačkim centrima kao jedinim preostalim gospodarskim subjektima.
Nije li isto tako i na moru i tamo rade samo kafići i trgovine, a najbolje zarađuju za vrijeme sezone, koja se sada završava.
Autor: Mario Pejić