Gledaj me, ako teško nije
dodirni, moje tijelo svuda
u meni se, tvoja slika krije
jedan život a stotinu čuda.
Gledaj, oči u kojima ploviš
kao lađa u bistrom moru
slobodna, od stega zaploviš
svjetioniku u ranu zoru.
Zar toliko, čekati treba
čujem šapat u sobi i tami
je li to znak, od neba
da budemo, zagrljeni sami.
Kratko me ljubiš, al znaš
uvijaš, oko mene tijelo
srcu i duši mi pripadaš
sve crno, postaje bijelo.
Strasti se u znoj pretvore
u dodiru, sve od sebe daš
opijen tobom ,tražim izvore
jer ti ,samo meni pripadaš.
Autor: Đurčević Stjepan-STIPA