Iseljavanje i egzodus su preblage riječi. Prava riječ je seoba naroda, jer ovo što se desilo u Županiji Posavskoj je preseljenje naroda iz jedne sredine u drugu sredinu. Slobodno se može reći da je u smislu međudržavnih imigracija Županija Posavska sredina iz koje se, gledano u postocima, iselilo najviše stanovnika na svijetu. S Županijom Posavskom se jedino mogu usporediti pojedine regije u ratom razorenoj Siriji, što i nije neka utjeha.
Više je povezanih razloga zbog kojih je došlo do preseljenja naroda.
Prvi razlog je Afrička ekonomija. Naime, ekonomija BiH se nema što uspoređivati s Europskim ekonomijama. Čak i istočno Europske zemlje imaju tri do četiri puta veći BDP od Bosne i Hercegovine. Npr, Češka i Slovačka imaju BDP od oko 20 tisuća dolara po stanovniku, dok Bosna i Hercegovina ima oko 5 tisuća dolara po stanovniku. Uz to Županija Posavska je siromašniji dio Bosne tako da se BDP kreće između 3 i 4 tisuće dolara. Takav BDP je tek nešto iznad Afričkog prosjeka. Kad bi Županiju Posavske prebacili u Afriku, imala bi BDP veći od 35 Afričkih zemalja, dok petnaestak Afričkih zemalja ima BDP veći od Županije Posavske. Ukratko, ekonomija nam je jadna, slaba i nerazvijena, a glavni krivac za takvo stanje je vladajuća i upravljačka garnitura koja 25 godina vodi pogrešnu politiku, politiku koja nije usmjerena ka razvoju, već ka čuvanju privilegija i prodavanju magle.
Drugi razlog preseljenja je mogućnost da se ide. Ta mogućnost postoji zbog zemljopisne blizine zapadnim zemljama, a još više postoji zbog odsustva političkih zapreka, pošto u globaliziranom svijetu zemljopisna udaljenost ima sve manju ulogu. Znamo da je preseljenje naroda počelo kada je Hrvatska ušla u Europsku Uniju. Do tada je bilo riječ o iseljavanju, odlazili su pojedinci, nisu otišle cijele generacije, ulice i sela. Poslije ulaska u EU proces je dobio zamaha, jer posjedovanje Hrvatskih papira omogućava mještanima Županije Posavske da mogu bez zapreka, ( vize, radne dozvole i sl ), tražiti poslove u najrazvijenijim zemljama Europske Unije. Kako je razlika u standardu života, medicinskoj zaštiti, sigurnost i svemu ostalom ogromna, većina se odlučila da iskoristi danu mogućnost i potraži posao u zemljama Europske Unije. Budući da nam je Njemačka najbliža visoko razvijena zemlja, budući da je riječ o zemlji gdje Hrvati od prije tradicionalno iseljavaju , većina je završila upravo u Njemačkoj.
Treći razlog preseljenja naroda je malena i u Europskim okvirima nebitna populacija. Hrvata u BiH prije iseljeničkog vala bilo je oko pola milijuna. Da se doslovce svaki Hrvat iz BiH preselio u Europsku Uniju to opet ne bi stvaralo probleme Europskim zemljama. Cijela Županija Posavska se može zaposliti u jednoj velikoj Njemačkoj firmi. NPR, poslije rata ŽP je na papiru imala više od 40 tisuća stanovnika, uključujući starce i djecu. BASF, veliko poduzeće u Ludwigsahenu ima blizu 40 tisuća zaposlenika, dakle ima duplo više zaposlenika nego li je Županija Posavska ikada imala raspoložive radne snage. Upravo zbog malene populacije Hrvatska je ušla u EU, a time je i Hrvatima u BiH je omogućeno da mogu slobodno tražiti posao u zemljama Europske Unije. Ukrajina je siromašna jednako kao i Bosna i Hercegovina, ali Ukrajincima nije i neće biti dozvoljeno da mogu slobodno ići tražiti posao u zemljama Europske Unije iz razloga što Ukrajina ima 45 milijuna stanovnika, a puštanje 45 milijuna siromašnih ljudi bi stvorilo velike probleme zemljama EU-a. Mala populacija je prednost koja je omogućila Hrvatskoj ulazak u EU. Bez obzira koliko ljudi se iselilo, to neće značajnije utjecati na tržište rada EU-a.
Kad se zbroje svi navedeni faktori, ( Afrička ekonomija, zemljopisna blizina zapadnoj Europi, odsustvo politički i administrativni zapreka za zapošljavanje u Europi, malena populacija ), dobije se preseljenje naroda. Dobiju se škole koju su prije 20 godina imale u jednoj generaciji po dva ili tri razreda, a danas ne mogu sastaviti ni pola razreda. Dobiju se sela gdje većinom ostaju živjeti osobe starije od 50 godina, dobije se demografski potpuno uništena sredina. Ti svi faktori se preklapaju jedino kod nas, zato što narodi iz siromašnijih sredina ne mogu da idu, a svi ostali koji mogu slobodno da idu, znatno su bogatiji od nas.
Jedini način da se nešto promijeni je brzi ekonomski razvoj. Bez razvijene ekonomije, nema kvalitetnog zdravstva, nema dobrih poslova, nema pristojnih mirovina, nema sigurnosti i svega onoga ostalog što ljudi žele, a što im ovdje nije omogućeno. Da je Županija Posavska imala razumnu vladu, da su stope rasta BDP-a od rata bile oko 8 posto, ( što je bilo ostvarivo jer je početna razina ekonomskih aktivnosti bila niska ), danas bi BDP bio 150 posto veći od aktualnog. S takvim BDP-om plaće bi bile duplo veće i ljudi se ne bi ovako masovno iselili.
I sada je moguće pokrenuti ekonomiju, kad se kotač pokrene, teško ga je zaustaviti, vidimo to na primjeru brojnih zemalja koje su se preporodile u kratkom vremenskom periodu. Treba se samo orijentirati prema pravim vrijednostima. Iako je ekonomiju moguće brzo preokrenuti, ( u jednoj od budući kolumna ću pisati o tome kako to izvesti i zašto je to moguće ), s aktualnom garniturom na vlasti za to su jako slabi izgledi. Puno izglednije je da će sredina nastaviti odumirati, te da će kombinacija katastrofalne domaće politike i mogućnosti da se ide, dovesti do nestanka Hrvatskog naroda na ovom prostoru.
Za 50 – 100 godina sasvim je moguće da cijela ŽP imati 2 – 3 tisuće stanovnika, sve odreda starijih od 50 godina,
Autor: Mario Pejić