Ovo je Županja danas! Grad koji je u zadnjih 10 godina zbog iseljavanja ostao bez 2500 ljudi
Prirodni prirast je u debelom minusu, nestali su deseci razreda djece, mnoge su kuće prazne, tvrtke se bore za svakog radnika, gužva je uglavnom na kolodvoru. To je danas Županja.
U posljednjih deset godina – grad je ostao bez 2500 ljudi, odnosno 20 posto stanovništva. A to su službeni podaci.
“Odlazim, al neću danas danas, otvori širom kapiju nek dođu ljudi, nek pjesma zvoni u ovom našem praznom dvorištu”, autor i skladatelj Mario Vesić recitirao je stihove pjesme “Odlazim” te izjavio kako bi mu bilo draže da tu pjesmu nikada nije ni radio.
Prije dvije godina na autobusnom kolodvoru u Županji kupio je kartu za München i otišao. Aleksandar ima 35 godina. Završio je višu ekonomsku školu u Osijeku te u Njemačkoj danas radi kao konobar.
“Nije bilo posla i put pod noge. Ja sam otišao da vidim kako je. Mislio sam se vratiti, upoznate nove ljude, krene život u nekom drugom smjeru”, govori Aleksandar Malnar o svojim razlozima odlaska.
Prvo je odradio sedam mjeseci, potom sezonski otišao drugi put. Za mjesec dana opet je spakirao kofere.
“Jednom ću se vratiti, no kada ne znam. Za sad idem sigurno na pet godina. Ja sam bio u jednom mjestu koje ima puno posla, zaradio bi blizu 4000 eura. Nisam imao nikakvo loše iskustvo”, rekao je Aleksandar Malnar.
Na pitanje što su mu roditelji rekli, Aleksandar Malnar odgovara: “Teško je, ali razumiju oni to”.
Dodaje da se s njima čuje svaki dan te se nada da će biti bolje.
Otišao je na poziv Slobodanove kćeri, iz Županje. Koja se u malom gradiću kod Münchena tad već snašla.
“Otišla je prije tri i pol godine, dođe i neće se vratiti”, kaže Slobodan.
Iz Županje su otišli i još neki njihovi prijatelji. Županja je prije deset godina imala više od 12 i pol tisuća stanovnika. Danas ih je prema posljednjem popisu 10.000. Prošle godine policiji je podnijelo zahtjev 1206 osoba za privremeni odlazak izvan države.
Mladen Huber nezavisni je gradski vijećnik čiji su sin i žena također otišli u u Njemačku. Video poziv danas mu zlata vrijedi.
Žena Kata Huber, nezaposlena učiteljica, prije tri godine požalila se Zoranu Milanoviću da ne može dobiti posao jer joj muž nije u vladajućoj stranci, a on joj poručio: “Bavite se politikom.”
U 52 godini, se zaposlila kao teta u vrtiću u Njemačkoj.
“A nismo imali izbora. Kćer je upisala fakultet i da bi to financirali bili smo prinuđeni donijeti takvu odluku”, rekao je Mladen.
Nekada je u popularnom Županjskom Okcu – omladinskom kulturnom centru sviralo sedam bendova, danas se Općoj opasnosti povremeno pridruži tek jedan.
“Imamo kino koje nije kino, kafići se zatvaraju. Nema ljudi. Nema tko raditi. U ovom Okcu smo odrasli. Bila je gužva nisi mogao ući. Danas nije to tako dobro. Valjda je u redu da u jedan možda ipak netko radi, ali ipak sve što se vidi očito pokazuje da je stanje loše”, govori Pero Galić iz Opće opasnosti.
“A tko je kriv. Svi volimo uprijeti prstom u politiku, volim i ja, ali to nije fer. Treba uprijeti prstom i u sebe jer mi smo ih birali. Nisu ih birali marsovci i nisu oružjem došli na vlast jedino tako možemo krenuti u nešto bolje” ,kaže je Mario Vestić.
HDZ već dugo drži vlast u županji. Gradonačelnik Davor Miličević, koji je ujedno i saborski zastupnik, nije želio pred kamere. Priča o iseljavanju za njega je, rekao je u telefonskom razgovoru, samo negativna reklama. No zato govore njegovi politički protivnici.
“Izostavljena je mogućnost da sudjelujemo u razvojnim strategijama Vukovarsko-srijemske županije. Nismo ni u jednom većem kapitalnom projektu, a Županija je u lipnju izglasala 10 kapitalnih projekata”, rekao je Josip Gregorović, predsjednik županjskog SDP-a.
Ipak, Županja je dobila pročistač otpadnih voda i reciklažno dvorište – zahvaljujući povlačenju novca iz Europske unije, ali i veće račune.
“Sigurno da da. Nitko to ne plaća nego mi, ali lijepo je znati da imamo novi pročistač. Sve je to normalno. Plinovod, asfalt to sve treba biti i ne treba netko treći za to.”‘, govori Pero Galić.
Mario Vestić dodaje: “Imam ja bećarac na tu temu.. što će nama putevi i staze kad nema nogu da ih gaze.”
A nogu je i u školama sve manje. Ana Zlatunić, profesorica je u glazbenoj školi koja djeluje u sklopu veće, od dvije osnovne škole u Županji.
“Mi smo prije 6, 7 godina imali preko 800 djece, a sada ih imamo 590. Ima ulica u županji koje su po 10- 15 kuća prazne i to se prodaje i nitko ni ne dolazi. Županja je svima valjda na kraju svijeta” govori Ana.
Od srednjih škola – ona obrtnička 2008 upisala je 246 učenika, lani tek 134. U Tehničkoj školi za sada najmanje osjete razliku. Iz nje izlaze budući elektrotehničari i računalni tehničari za strojarstvo. Ravnatelj je optimističan planira uvesti i treće zanimanje – mehatroničar.
“Kakva mu je perspektiva ako ima manje od 4000 kuna, netko više netko manje – iz ničega ne možete dijeliti plaću, treba ulagati u znanje”, kaže Jozo Jukić, ravnatelj Tehničke škole. Nije problem u odlasku, kaže. Već u klimi koja će mlade poticati da se sa stečenim znanjem vrate.
“Imam prijatelja on je vozač kamiona. On me učio gdje odabrati servis, restoran, benzinsku. Tamo gdje nema ni jednog kamiona ne zaustavljaj se, kamiondžije dobro znaju gdje je zabava… To vrijedi i za firme.. gdje imate jednu tvrtku nabacite još četiri, pet i onda one dolaze same”, rekao je Jozo.
Županjska sladorana, mljekara i tvornica kombajna – zapošljavaju veći broj radnika. U sladorani koja muku muči s padom cijene šećera posljednje dvije godine trenutno radi 210 ljudi, nekad ih je bilo više. No, ulaganjem u tehnologiju, potreba za radnicima se smanjila. U vrijeme kad kreće obrada šećerne repe- sezonce su nekad birali – danas tko se prijavi – uglavnom i radi.
“Iskreno nama je sad prioritet i prvi cilj da zadržimo ove kvalitetne radnike – cijela reorganizacija posla se svodi na to da omogućimo tim kvalitetnim kadrovima da im povećamo plaće. Svjesni smo da te plaće moraju biti veće posebno ovdje kako bi te mlade ljude zadržali”, izjavio je član Uprave Sladorane Ivo Rešić.
Sladorana ima i svoj nogometni klub. Drugi je to osnovan u Županji u kojoj je davne 1880-te zaigran prvi nogomet u Hrvatskoj. Ivo rešić predsjednik je kluba i često razgovara s dečkima.
“Nisu oni toliko željni nekog drugog sunca. Ne treba im mnogo da ih se zadrži, ali trebaju osjetiti da im netko to pruža, a za sada osjete jedino neku nepravdu, da je to po nekim vezama, da je to ko koga pozna i mislim da bi s malim pomacima tim mladima mogli pružiti priliku.”
U jedan od poslovnih prostora koji zjape prazni u centru Županje uselio je 28 godišnji Igor Zečević. I on je bio u Njemačkoj, radio je kao konobar, zarađivao 1300 eura i odlučio se vratiti.
“Stvorio sam si mogućnost da stvorim nešto svoje. Koliko će se isplatiti, ne znam, ali potrudit ćemo se da bude sve kako treba, iako je situacija stvarno loša, ali potrudit ćemo se. Ne vidim se u Njemačkoj. Ne vidim se u toj državi, ali bolje doći kući probati stvoriti nešto nego stvarati vani”, kaže Igor.
Nada se da neće iz Županje baš svi otići te da će netko, kad s prijateljem otvori restoran u njega i ući.
Bend iz Županje danas želi da pjesma Tri rijeke od Opće opasnosti postane novi, stari slavonski hit.
“Ta bezvoljnost, nevjerica u bolje sutra meni je to rat težeći od onog. Ovo je nevidljivi neprijatelj, a vrlo je moćan. Ako se ne probudimo ovu bitku nećemo dobiti”, ističe Mario Vestić.
“Vraćam se na svoje rijeke tri što teku ovdje u meni. Mislim da će svakoga ta pjesma potaknuti da je ovdje najljepše. Gdje god bio. Tu smo možemo funkcionirati samo se treba to tako postaviti, ali je teže. Ma da ne vjerujem da je lakše vani što narod misli, da je vani super, nije sigurno”, kaže Pero Galić osvćući se na svoju pjesmu Tri rijeke.
A oni koji su ostali, nadaju se najboljem.
“Mi se trudimo da nam bude lijepo, a s razmišljanjem valjda dođe pola nečega. Izađemo poslije na piće sladoled i privatno se družimo. Nema nešto puno što je ostalo otvoreno, ali i to je bolje nego ništa rekla je Ana Zlatunić.
Izvorni članak s video reportažom pogledajte na linku ispod.