Od rata pa do današnjih dana Županijom Posavskom vlada grupa jednih te istih ljudi do čijeg političkog uspona je došlo u mutnim ratnim i poslije ratnim godinama. Radi se o ljudima koji konstantno obnašaju visoke političke funkcije, te se već dvadeset godina međusobno rotiraju iz jedne fotelje u drugu.
Nema razloga da se kriju njihova imena. U taj uži krug vladajući ljudi možemo svrstati sve bivše premijere ŽP, Ivu Vincetića, Miju Matanovića, Marijana Oršolića – Banu, zatim aktualnog ministra u Federaloj vladi Matu Jozića, konzula Zvonku Miškova, predsjednika skupštine Markovića i druge.
Uglavnom, gore nabrojana ekipa okoristila se ratom, od rata obnašaju visoke političke funkcije, a za to vrijeme svojim kriminalom i neradom su uspjeli raseliti tisuće mladih iz Županije Posavske.
Mi smo već sada pusta sredina, a to nije slučajnost, već plod nerada i neznanja naših vladajućih političara.
Oni ne zaslužuju da vladaju, ne zaslužuju visoke društvene pozicije
Svatko od nas je svjestan da obnašanje bilo koje visoke političke funkcije sa sobom nosi brojne društvene i materijalne privilegije. Visoke plaće, službeni automobil, zgodne tajnice, sve su to brojne privilegije koje idu sa obnašanjem vlasti.
No uz privilegije, obnašanje vlasti sa sobom bi trebalo nositi i određenu odgovornost. Političari donose važne odluke koje se ne odnose samo na njih same. , već i na živote svih mještana koji žive u određenoj sredini.
Kao kompenzaciju za privilegije, vladajući političari bi trebali biti odgovorni, znači trebali bi donositi odluke od kojih ne profitiraju samo oni i njihova uža rodbina, ljubavnice i slično, već cijela društvena zajednica.
U ŽP, vladajući političari nikada nisu bježali od privilegija, no kada je u pitanju odgovornost potpuno su zakazali. Izaberite koji hoćete kriteriji, rezultati rada naših političara su katastrofa. Jednostavno vladajuća ekipa je zloupotrijebila svoj položaj i stoga više ne zaslužuju da vladaju.
Nama trebaju promjene i zato maknimo te istrošene kadrove
Ako se išta može zaključiti iz 20 godišnje vladavine jedne te iste gore nabrojane ekipe to je onda činjenica da ti ljudi nisu spremni na promjene. Kod njih ne postoji ni najmanje želja za promjenama, postoji samo želja za očuvanjem sustava, jer sa očuvanjem sustava ostaju i sve privilegije koje uživaju.
Nasuprot njihovim interesima za očuvanjem sustava, nama trebaju stvarne političke promjene i to promjene koje će značiti potpuno raskidanje sa sadašnjim sustavom. Naime, sadašnji sustav u javnost se predstavlja kao domoljubno – katolički, a u suštini radi se o duboku umreženom klijentističko – koruptivnom sustavu koji ne odgovara stoljeću u kojem živimo i stoga pod tim sustavom naša sredina ne može napredovati.
Znači, da bi sredina napredovala preduvjet je rušenje “kapitalaca” odnosno stare garde koja drži sustav. S istim ljudima na visokim položajima, ludost je očekivati bilo kakve promjene.
Nema se što izgubiti, zato se ne treba bojati promjena. U nekim budućim člancima ću pisati u kojem smjeru treba voditi promjene, to nije tema ovog članka.
Zasada je dovoljno reći da su promjene nužne, da treba oboriti vladajuću garnituru HDZ-a, čim prije to bolje, jer s ovim HDZ-ovim kadrovima propast nam je zagarantirana.
Autor: Mario Pejić